ponedjeljak, 9. studenoga 2026.

Gledali smo: „Hamnet“

U projektu Književno-filmska petlja veliku pozornost posvećujemo ekranizacijama književnih tekstova. Imamo sreće da ga možemo povezati s Art-kinom i projektom Škola u kinu te gledati filmove na velikome platnu. Uz 4.4 razred, koji je izravno uključen u projekt, film „Hamnet“ nedavno su pogledali i ostali zainteresirani učenici naše škole s nastavnicima hrvatskoga jezika.

Art-kino

Svi znamo za dramu Hamlet, jednu od najcjenjenijih tragedija engleskoga pisca Williama Shakespearea. No, jeste li se ikada zapitali odakle Shakespeareu inspiracija za stvaranje djela koje je više od četiri stoljeća nakon svoga nastanka jednako poznato i utjecajno diljem svijeta, baš kao i onda kada ga je prvi put objavio? Događaje iz Shakespeareova privatnog života, koji su prethodili nastanku Hamleta, opisala je autorica Maggie O’ Farrell u svojem romanu Hamnet (2020.), koji je osvojio niz nagrada i zaslužio titulu svjetskoga bestselera. Na temelju njezina romana snimljen je istoimeni film Hamnet (2025.) u režiji slavne oskarovke Chloé Zhao.

Naslovnica književnoga teksta

Radnja je smještena u Engleskoj 16. stoljeća, najvećim dijelom u povijesnom trgovišnom gradu Stratford-upon-Avonu, gdje su živjeli Shakespeare i njegova obitelj, te Londonu, gdje je on kasnije živio i stvarao. Budući da je Stratford-upon-Avon sada moderniziran, kao njegova zamjena poslužilo je selo Weobley, koje je samo jedna od pažljivo odabranih lokacija diljem Engleske na kojima je film sniman. Na početku filma upoznajemo mladu djevojku Agnes, čiji je lik utjelovila Jessie Buckley. Njezin slobodan duh i duboka povezanost s prirodom, šumom i ljubimicom pticom vrlo brzo privlače interes publike. Ona jednoga dana susreće učitelja latinskoga jezika Willa (Paul Mescal), koji djeluje vrlo zainteresirano i pokušava se povezati s njom. Iako je isprva bila suzdržana i nije htjela mnogo komunicirati s njime, ubrzo se otvorila i postali su nerazdvojni. Unatoč neodobravanju njihovih obitelji vjenčali su se i dočekali svoju prvu kćer, Susannu (Bodhi Rae Breathnach). Agnes je rodila u šumi jer se upravo tamo osjeća najsigurnije i najpovezanije sa samom sobom. U tom je dijelu filma život Agnes i Willa najbezbrižniji, a njihova ljubav najsnažnija. Agnes ubrzo ponovno zatrudni, a na porodu, koji se ovaj put odvija u kući, shvati da je riječ o blizancima. Prvo rodi dječaka, a zatim djevojčicu koja ne pokazuje znakove života. U tom trenutku Agnes je prvi put vidno prestrašena i uzrujana. Prisjeća se svoje majke koja je umrla na porodu i ponovno proživljava bol koju je doživjela kao mala djevojčica. Tada postaje jasno zašto je Jessie Buckley bila pravi odabir za ovu ulogu. Teške emocije prikazuje sirovo i prije svega iskreno te njezin performans nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nakon što djevojčica ipak preživi, Agnes odahne i ponovno osjeti mir. Narednih godina obitelj živi sretno i čini se kao da ništa ne može poći po krivu. Ipak, Will odluči otići u London kako bi slijedio svoje snove i ostvario se kao pisac te ostavlja Agnes da se sama brine za njihovo troje djece. Na odlasku poručuje sinu Hamnetu (Jacobi Jupe) da mora biti hrabar i paziti na obitelj. U to vrijeme Engleskom hara kuga i djevojčica Judith (Olivia Lynes), koja je oduvijek bila krhkoga zdravlja, jako se razboli. Jedne noći, sjetivši se očevih riječi, Hamnet se ušulja u njezin krevet kako bi prevario smrt. „Ne može nas razlikovati“, kaže ležeći pored svoje sestre. I zaista, idućega jutra Judith se probudila zdrava, a Hamnet se razbolio. Agnes ga u očaju pokušava spasiti, no unatoč njezinim najvećim naporima postaje jasno da je za njega prekasno. Nakon plača i jecanja Hamnet ispušta svoj zadnji dah i umire Agnes na rukama. U trenutku njegove smrti Agnes ispušta bolan krik koji prožima cijelu prostoriju. Scene smrti vrlo su zahtjevne za snimanje, pogotovo kada se radi o smrti djeteta, ali usudila bih se reći da je ova bila besprijekorna. Osim nevjerojatno uvjerljivih izvedbi Jessie Buckley i Jacobija Jupea sceni doprinosi i savršen dizajn zvuka zahvaljujući kojem se čuje svaki jecaj i svaki bolni uzdisaj. Kada se Will vrati kući i shvati da je Hamnet preminuo, postaje jako uzrujan i zamjera si što nije bio uz njega dok je proživljavao takvu agoniju. Ipak, iz osjećaja krivnje, frustracije i žalosti nastaje njegovo remek-djelo Hamlet. Na kraju filma Agnes odlazi na predstavu koja je zapravo posveta njihovu preminulom sinu Hamnetu. Shvaća da je Will, nama bolje poznat kao William Shakespeare, napisao predstavu kako bi Hamnetu pružio besmrtnost i u tom trenutku oprašta mu za njegovo odsustvo. Jer jedno je sigurno – dokle se god izvodi predstava, Hamnet neće biti zaboravljen.

Za kraj, htjela bih poručiti svima da pogledaju film Hamnet. Neovisno o tome jeste li pročitali čuvenu tragediju i je li vam se svidio Shakespeareov način pisanja, Hamnet je film koji ne smijete propustiti. Odlično prikazuje široki raspon emocija, od ljubavi i sreće, do tuge i potpune beznadnosti. Određene scene teške su za gledanje, ali smatram da su one od izuzetne važnosti jer prikazuju teške životne situacije i u gledateljima pobuđuju suosjećanje, koje nam u današnjem svijetu često nedostaje. Glumci su odradili vrhunski posao, a kostimografija i scenografija savršeno prikazuju Englesku toga doba. Ukratko, Hamnet je vrijedan svakoga trenutka vaše pažnje.

Škola u kinu

Važno je napomenuti da knjiga pa tako ni film Hamnet nisu napravljeni strogo prema stvarnim događajima iz života Williama Shakespearea. Oni su nekoliko ključnih događaja iz njegova života upotpunili i povezali s mnogo fikcijskih detalja te tako stvorili priču koja je mogla prethoditi nastanku Hamleta. Ne znamo koliko je detalja iz filma istinito, ali gotovo je sigurno da je smrt njegova sina Hamneta potaknula Shakespearea na stvaranje Hamleta.


Una Mastrović (4.4)

utorak, 20. listopada 2026.

Ante Fantov: Zanimljivo volontersko iskustvo

Ante Fantov (1.4) zainteresiran je za elektroniku i tehničku stranu kinodvorana te filmskoga svijeta. Ove je godine stekao zanimljivo volontersko iskustvo.


Život u Opatiji i ljubav prema elektronici

Živim u Opatiji i aktivno sudjelujem u životu svojega grada. Odmalena su me privlačili elektronika, rasvjeta, ozvučenje te tehnička organizacija kinodvorana i kazališta. Kada nemam školskih obveza, volim se opustiti s obitelji uz film ili neku seriju na večernjem televizijskom programu.

Rano djetinjstvo i izgradnja Gervaisa

Kada sam kao mali odlazio u vrtić, uvijek bih se radovao kada bismo s našim odgajateljicama otišli u kino ili u kazalište pogledati predstavu. Nažalost, nismo odlazili često jer je Opatija tada imala manje mogućnosti za takva događanja negoli danas, nakon izgradnje Gervaisa. Taj je centar jedno od mojih omiljenih mjesta u Opatiji. Nisam ni pomišljao da ću upravo ja jednoga dana sudjelovati u tehničkoj realizaciji mnogih filmova, predstava i drugih događanja.

Kada sam krenuo u osnovnu školu, u nižim razredima volio sam čitati bajke. Posebno mi je bilo zanimljivo kada bismo uz obradu lektire pogledali film snimljen prema književnom djelu koje smo čitali. To mi je pomoglo razviti kritičko mišljenje, koje mi i danas izrazito koristi.

U višim razredima osnovne škole organizirali bismo odlaske u Gervais. Gledali bismo razne filmove i pokoju predstavu. Ponekad su nam se filmovi činili prejednostavnima, nezanimljivima za naš uzrast.

Od otvorenja Gervaisa obožavam gledati filmove na opatijskome platnu. Privlače me razni žanrovi: komedije, trileri, drame, akcijski i dokumentarni filmovi… U njima me najviše privuku vješta produkcija i impresivni zvučni efekti, koji dolaze iz stražnjih i bočnih zvučnika u dvorani. Ljeti, kada su noći tople, volim odlaziti na Ljetnu pozornicu u Opatiji i pod zvijezdama pogledati neki novi film.

Volonterski rad

Ovoga ljeta postao sam volonter u Festivalu Opatija. Imao sam prilike sudjelovati u organizaciji koncerata, predstava i puštanju filmova na Ljetnoj pozornici. Tako sam doživio drugu dimenziju filma i tehnike. Biti kinooperater više nije tako težak posao kao nekad, a danas se filmovi puštaju s tvrdoga diska na računalu za razliku od nekadašnje celuloidne filmske vrpce. Volontiranjem sam stekao još više znanja u području elektronike i tehnike, čime se jednoga dana želim baviti.

Ante Fantov (1.4)

Leonardo Randisi: Ljubitelj sam dobrih filmova


Leonardo Randisi (1.4) pravi je filmofil. Već u dobi od petnaest godina poznaje filmske klasike te rado s prijateljima razgovara o njima. Zamolili smo ga da nam predstavi svoj život preko filmova.

Prvi susret

S filmom sam se upoznao još u vrtićkoj dobi. Često smo gledali animirane filmove poput serijala Shrek i Auti dok sam kod kuće gotovo uvijek gledao program RTL Kockice. Tako sam provodio djetinjstvo sve do otprilike osme godine. Na televiziji su se vrtjeli animirani filmovi koje sam jednostavno zvao – „crtići“. Nakon njih počeo sam gledati razne žanrove igranoga filma, najčešće one s HRT-a. Nikad, naime, nisam imao pretplatu na Netflix i ne žalim zbog toga.

HRT-ov program

Oduvijek sam volio gledati vesterne subotom ujutro. Taj mi je termin odgovarao jer sam ranoranilac. Budući da sam rijetko išao u kino i nisam bio pretplaćen na Netflix i slične platforme, filmove sam uglavnom mogao gledati samo na televiziji. U kino sam tijekom djetinjstva otišao tek dva ili tri puta. Ipak, moje je gledateljsko iskustvo iznimno bogato. Tijekom odrastanja pogledao sam mnogo filmova, od serijala Harry Potter i Zločesti dečki, preko Dolarske trilogije Sergia Leonea, do filmova kao što su Top Gun i Umri muški. Volim pogledati te vrlo popularne i poznate filmove kako bih se i sam mogao uključiti u razgovor o njima. Također, volim komedije poput onih Jackieja Chana i filma Ko to tamo peva.

Vrhunska glazba i citati

Brojni filmovi koje sam pogledao obogaćeni su vrhunskom glazbom. Takav je slučaj s filmom Dobar, loš, zao. Uz to ne manjka im upečatljivih rečenica, odnosno često iz njih gledatelji izvlače dobre citate. To se događa s Prljavim Harryjem. Tako filmovi postaju još snažniji, a samim time i popularniji.

Omiljeni glumci

Jako cijenim neke glumce i njihov rad. Mogao bih, primjerice, izdvojiti Clinta Eastwooda, Toma Cruisea, Ala Pacina (posebice u ulozi iz filma Kum). Sa serijama nisam osobito upoznat, ne zato što nemam strpljenja iščekivati nastavak, nego zato što jednostavno više volim format dugometražnoga filma.

Budućnost

U budućnosti ću svakako nastaviti gledati filmove i obogaćivati svoje poznavanje toga svijeta. Vrlo rado pogledao bih serijal filmova Star Wars. Za sebe mogu reći da sam ljubitelj dobra filma. Nadam se da ću to i ostati.

 

Leonardo Randisi (1.4)

subota, 26. rujna 2026.

Patrick Šćulac Hinić: Moje filmsko napredovanje (od ideje do platna)

Učenik 4.5 razreda Patrick Šćulac Hinić redoviti je sudionik Novigradskoga proljeća. Za našu gimnaziju snima videopriloge na YouTubeu te je sa svojim „trailerom“ o knjizi „1984.“ ostvario uspjehe na filmskim festivalima. Budući da vješto povezuje svijet književnosti i filma te je izvrstan informatičar koji razmišlja interdisciplinarno, prava je osoba za predstavljanje ovogodišnjega školskog projekta.


Patrick Šćulac Hinić na Booktrailer Film Festivalu u Karlovcu

Želja za stvaranjem

Svoju strast i ljubav za snimanjem i produkcijom filma stekao sam u Školi stvaralaštva „Novigradsko proljeće“ u televizijskoj radionici. Od svojega prvog susreta s kamerom u 3D okruženju računalnih programa pa sve do filmske družine BuraMotion, čiji sam član, neprestano sam učio o raznim tehnikama snimanja, kompoziciji kadra, pristupu s glumcima, postavkama kamera te svim bitnim stavkama u ovom i srodnim smjerovima.


Na Novigradskome proljeću 

MohoTV i „booktrailer“

Poželio sam se više baviti filmom te sam na poticaj nastavnika hrvatskoga jezika i voditelja Novinarske skupine Gorana Krapića stvorio kanal na YouTubeu pod nazivom MohoTV. 


MohoTV

Snimio sam dvije epizode o državnim uspjesima kolega i kolegica iz svojega razreda u obliku intervjua te mi je nastavnik predložio novi smjer u produkciji videa – umjetnički. Tako sam snimio i montirao svoj prvi eksperimentalni video u obliku videonajave knjige „1984.“, distopijskoga romana Georgea Orwella, za Booktrailer Film Festival (BFF). Osvojio sam treće mjesto na državnoj razini te se plasirao na međunarodno natjecanje u Brescii, međunarodni Four River Film Festival te Filmsku reviju mladeži u Karlovcu.


U Brescii

BuraMotion

Također, pridružio sam se filmskoj družini BuraMotion u svojemu Učeničkom domu Kvarner. S navedenom ekipom napravio sam desetominutni dokumentarni filmić o povijesti našega učeničkog doma, koji je osvojio prvo mjesto na regionalnoj Domijadi te s kojim smo se plasirali na državnu razinu navedenoga natjecanja u Rovinju te na međunarodni Dubrovački filmski festival, poznatiji kao DUFF, koji će se tek odviti u desetom mjesecu ove godine u Dubrovniku.


Kao predstavnik Učeničkoga doma Kvarner na 2. Konferenciji o filmskoj pismenosti u Zagrebu

Napredovanje

Zaista malim, gotov neznatnim, sporim ali čvrstim koracima uspio sam napredovati u filmskom stvaralaštvu od ideje do platna. Stoga potičem sve vršnjake, a i ostale, kojima je ovo polje bar malo zanimljivo da se uključe i doprinesu svojoj zajednici. Umjetnost je jedino polje čije granice nijedan znanstvenik ne može odrediti brojkom ni riječju, za sve generacije.


Ljubav prema različitim umjetničkim područjima

Planovi

Nastavit ću se baviti filmom i umjetnošću spoja slike i zvuka sve dok moj utjecaj na ovaj svijet bude bio prisutan, dok ne ostanem bez ideja i želja koje bih htio prikazati svijetu na velikom platnu.

Projekt Književno-filmska petlja

Projekt Književno-filmska petlja odvijat će se tijekom školske godine 2026./2027. Nastao je na temelju učeničkoga interesa za film i ekranizacije književnih naslova (o tome, primjerice, svjedoče trenutna popularnost filma Odiseja u kinima te aktualne vijesti o izraženijem posuđivanju Homerova epa u knjižnicama; riječ je o procesu koji se redovito ponavlja tijekom 20. i 21. stoljeća s klasicima). Termin filmska petlja prisutan je u filmskoj literaturi te se odnosi na neprekidnost zalijepljene vrpce (v. Filmska enciklopedija: https://filmska.lzmk.hr/clanak/petlja). U prenesenome smislu književno-filmske veze nikada ne prestaju te bi interes za njih trebalo iskoristiti u školama. Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka ima dugu tradiciju ostvarivanja filmskih uspjeha na festivalima te suradnje s Art-kinom (projekt Škola u kinu). Uz to u javnosti se sve više prepoznaje potreba za većom zastupljenošću filmske umjetnosti u školama (od specijaliziranih digitalnih platformi kao što je Filmska naSTAVa do priručnika i predloženih kurikuluma, kao primjer može se izdvojiti knjiga Ane Đordić Film u školi: Uspostavljanje modela filmske edukacije u srednjoj školi). Iako je polazište u projektu nastava Hrvatskoga jezika, njegova je izvedba moguća i u okviru drugih nastavnih predmeta (naglasak se pritom može staviti na povijesne čimbenike vezane uz ekranizacije, prikaz znanstvenofantastičnih elemenata u knjigama i na filmu, montažu i sl.). Zainteresirani učenici i sami pritom mogu stvarati vlastite kratkometražne ekranizacije te tumačiti njihov nastanak instrumentarijem pojedinih nastavnih predmeta.

Suradnja

Projekt omogućuje međupredmetnu suradnju te suradnju s drugim ustanovama u Rijeci, Hrvatskoj i na međunarodnome planu. Filmske je ekranizacije moguće povezati s redovitim projektom Škola u kinu.

Trajanje projekta

Projekt će se odvijati tijekom tekuće školske godine.

Nastavni predmeti i nositelji projekta u Gimnaziji Andrije Mohorovičića Rijeka

Voditelj je projekta nastavnik hrvatskoga jezika Goran Krapić, a uz njega u projektu sudjeluju sljedeći nastavnici i stručni suradnici: Leonila Marač (knjižničarka), Višnja Pešut i Goran Boneta (nastavnici informatike), Petar Jelača (nastavnik fizike i astronomije) i Ivan Vitas (nastavnik povijesti).

Gledali smo: „Hamnet“

U projektu Književno-filmska petlja veliku pozornost posvećujemo ekranizacijama književnih tekstova. Imamo sreće da ga možemo povezati s Art...